Tekst za ekipu s komunikologije. Ili veterine.

Ovo je tekst za ekipu koja nije sigurna kojim putem bi krenula, a komunikacije su potencijalno jedan od njih. Svaka ?ivotna pri?a je jedinstvena onoliko koliko nas ima na ovoj ludoj planeti, a i kako bi Zijah Sokolovi? rekao - nema do vlastitog iskustva.

Ja sam nakon zavr?enog turisti?kog fakulteta u Opatiji odradila par godina u turizmu, zatim ne?to sitno u IT industriji, prodaji i administraciji da bi se zaputila prema digitalnom marketingu. Zavr?ila sam jednogodi?nju edukaciju za specijalista u digitalnom marketingu u Algebri (not paid add, ali stvarno odli?na edukacija :), a onda otkrila da me zanimaju i drugi elementi koji ga ?ine - njegov tehni?ki dio, kao ?to je dizanje web stranica, ali prvenstveno kreiranje sadr?aja koji ?e se na njemu nalaziti. Pa sam nastavila jo? godinu dana, svaki drugi dan nakon posla na te?aj grafi?kog i web dizajna.

Bilo je tu puno kofeina i pekara, ali isplatilo se.

Da ste me tada pitali gdje idem s tim svim edukacijama, rekla bi vam iskreno da nemam pojma. Svi?alo mi se pisati, oblikovati vizualno i tehni?ki webove, a pojam vremena je nestajao kad sam bila uronjena u u?enju ili razvijanju nekih novih funkcionalnosti i sadr?aja.

Meni dovoljno da ne posustanem, nastavim dalje ?a?kati po CSS-u i sustavno maltretirati ljude oko sebe koji su tad imali puno vi?e znanja od mene u tom podru?ju. Hvala im na strpljenju :)

Ono ?to svakako nisam znala, a to je gdje ?e me taj put odvesti. A ono ?to sam svakako znala je da ?e mi se svako znanje i novo poznanstvo isplatiti - u kojem god obliku ili vremenu.

I upravo to se i dogodilo.

Rodila se Artichoca.

Moj prvi blog zvao se Artichoca. Nastao je u sklopu edukacije, a kod mene pokrenuo tu lavinu poduzetni?tva, stvaranja i kreativnosti. Odlu?ila sam ga posvetiti hrvatskim umjetnicima, ljudima koji stvaraju sve svojim rukama i prakti?nim znanjem - od nakita, namje?taja, prirodne kozmetike, slika, linoreza i raznih drugih stvari i to sve ubaciti na jedno mjesto. Meni savr?en hobi, a njima platforma za promociju onoga ?to su s ljubavlju stvarali.

Me?utim, to je zahtijevalo da upoznam te ljude, dobijem ih za razgovor, neke posjetim u njihovim ku?ama, napravim zanimljive slike i jo? zanimljivije tekstove.

Muvala sam se tada po sajmovima hrvatskih umjetnika, pri?ala, pri?ala i onda, pisala. Svaki od tih susreta bio je jedinstven na svoj na?in, ali nam je svima jedno bilo zajedni?ko, radili smo posao koji nas je istinski ispunjavao i ustvari se kao takav nije niti zvao posao ve? - ?ivot.

Nisam bila pla?ena da to radim, niti sam imala bud?et za ikakve online promocije. To nije bilo niti bitno.

Uskoro, ljudi su se po?eli javljati sami od sebe i tu je nastalo to zrno saznanja ?to ?elim raditi - pokrivati razne teme u isto vrijeme, pisati i kreativno se izra?avati.

Po?eli su rasporedi, kad je tko na redu, koji blog trebam kad kreirati, ali i u?i dublje u tematiku ?ime se bave.

A to je manje ili vi?e karikirano, ono ?ime se komunikatori i bave - uzima? materiju koja je strana nekoj publici (vrlo ?esto i samom sebi), pojasni? je, raspetlja? i napravi? bliskom onome tko to ?ita.

A onda se desio ?ivot.

U jednoj od tih edukacija i nakon Artichoce upoznala sam ?enu koja mi je pri?la i rekla, ajde do?i i probaj posao u korporativnim komunikacijama. Sje?am se tad svog izraza lica, ?ok i vjeverica. ?to je to uop?e, mislim si dok mi ona govori - ni?ta ne brini, sve mo?e? nau?iti, bitno je da ima? drive (ne C ili D, nego onaj intrizi?ni :)

A imala sam ga. Imam ga i danas, mo?da vi?e nego ikada.

Voljela bi da ?to vi?e ljudi istra?uje sve segmente u kojima bi se mogli prona?i. Ne onim ?to je zadano dru?tvenim normama, nego onim ?to te unutra vodi, iako nekad ne zna? gdje je i ?to je to.

Jer stvarno nikad ne zna? koje te iskustvo mo?e odvesti to?no tamo gdje treba? biti.