PPG Times Intervju: Mladen Vukmir

Magistar prava intelektualnog vlasni?tva i osniva? odvjetni?kog dru?tva Vukmir i suradnici. ?uvar ciljeva odr?ivoga razvoja. Nekada?nji novinar i urednik ?asopisa Polet, osobito popularnog 80-ih godina, danas urednik i voditelj glazbene emisije ?Duga nota“ o rock glazbi i kulturi na Yammat FM-u. 

Tema na?ega broja je odr?ivi razvoj. Smatrate li da svijetu potrebna promjena mo?e zapo?eti od pojedinca i imate li neki savjet za svakoga od nas?

Pa to je iz rock 'n' rolla. Jasan pou?ak da bez slobode pojedinca nema nikakve promjene ni napretka, nego samo nazadak. Dakle, to se isto tako odnosi i na odr?ivi razvoj i na pitanja za?tite okoli?a, ako se na to fokusiramo, jer je to jedan izraziti problem koji nam se name?e. Mi koji smo odrasli, ako ?emo ostati u tom tonu rocka, u kontekstu kontrakulture, uvijek smo imali odre?enih zadr?ki prema rastu na bazi modela potro?a?kog dru?tva. Koliko god je rast sam po sebi dobrodo?ao, ovaj na?in rasta koji smo mi imali od II. svjetskog rata pa do ovih kriza, ve? 2008. kad je po?elo propitkivanje i ovom krizom baziranom na pandemiji, vidimo da je sa samim konceptom razvoja ne?to pogre?no. Razvoj nas previ?e ko?ta u odnosu na ono ?to donosi. Tu je postao vidljiv nekakav upitnik kojem se mi o?ito moramo malo vi?e posvetiti kao dru?tvene zajednice. Me?utim, ovo ?to smo u?inili planetu u tom razdoblju ne mo?e ?ekati da mi na te upitnike odgovorimo. Potrebno je djelovati na bazi na?ega sada?njeg razumijevanja i bez zavla?enja. Tu je svijest pojedinca o mogu?nosti vlastitoga doprinosa jako va?na. Hrvatska ina?e ima taj problem da je svijest pojedinca o mogu?nosti koje ima dosta zakr?ljala. Mi imamo jedan podani?ki mentalitet u kojem bi dr?ava trebala usko?iti umjesto pojedinca. Kad se pitamo za?to imamo probleme i za?to nismo tamo gdje bismo htjeli biti, onda je to sasvim sigurno jedan od glavnih razloga.

Vi ste kao pojedinac itekako anga?irani. Dio ste projekta GEA@275 kojim se poku?ava smanjiti efekt staklenika. Mo?ete li nam pobli?e objasniti o ?emu se radi i kako pratite napredak projekta?

GEA@275 je nazvana po gr?kom imenu na?eg planeta Gea, a broj 275 odnosi se na prosje?nu razinu ?estica u zraku – particles per milimeter. To je povijesni prosjek ?estica uglji?nog dioksida u zraku planeta Zemlje. Projekt GEA@275 je projekt koji nastoji, koriste?i prirodne mehanizme ?ivota, dovesti do smanjenja broja ?estica s 420 koliko smo imali prije pandemijskog obustavljanja djelatnosti, a vidjet ?emo koliko ?e to utjecati na taj broj. Mi smo imali jedan ogroman rast ppm tijekom zadnjeg desetlje?a. Kad sam se ja priklju?io projektu prije desetak godina, taj broj je bio oko 300. Nismo mogli zamisliti da ?e do?i do 400, a sad smo se odlijepili i od 400 i idemo dalje. Ovaj projekt jedan je na?in oceanske sekvestracije uglji?nog dioksida, o?ivljavanje biolo?ke pumpe. Upravljanje procesom nastajanja morskog snijega, ?to je temelj toga mehanizma, bazirano je na ne?emu ?to se svakodnevno doga?a u morima. Nastanak morskog snijega, kada se pokrene, se mo?e vidjeti kad ronite pa se okrenete i gledate prema povr?ini. Izgleda kao da snijeg pada. To su slobodne ?estice, me?utim kako tonu, skupljaju se u aglomeracije – sticky matrix – tako to zovi stru?njaci koji se bave morskim snijegom. To su razli?iti ostatci ?ivota, na primjer, stanice planktona, cijanobakterije i drugi mikroorganizmi koji normalno odumiru. Ali kad se na jednom mjestu skupi njih vi?e, tad se ispod povr?ine mora nakon nekoliko dana te ?estice po?inju sakupljati, pa se postepeno skupe u dvometarska, trometarska vretena. Svaka ta aglomeracija mo?e vezati jedan do tri kilograma uglji?nog dioksida koji se nalazi u moru. Kroz to deacidificira, smanjuje pH, jer je i kiselost oceana problem. Oceani su prirodni repozitoriji CO2, me?utim, sad tamo vi?e ne stane, sasvim su zasi?eni. To pove?anje kiselosti mora i zasi?enje, onemogu?ilo je da se atmosferski CO2 pohranjuje u oceanima. Kad nastanu vretena sticky matrixa, ona polako plutaju?i po?inju tonuti. Kad potonu na 3 do 6 tisu?a metara u odre?enim zonama oceana, oni se ne mogu vratiti. Ono ?to je nevjerojatna mo? i ljepota te metode jest da je ona potpuno prirodna. Dakle, to se doga?a i bez obzira na proizvodnju. To jest geo engineering, ali koji podr?ava isklju?ivo prirodni proces. Na dnu oceana ve? postoje naslage morskog snijega jer njega ima vi?e nego ?to ga organizmi s dna mogu procesirati. 

Profesor Sta?a Pu?kari? prije dvadesetak je godina u?inio jedno znanstveno otkri?e koje mu je omogu?ilo da razumije proces nastanka morskog snijega. On je rade?i u laboratorijima u vi?e navrata uspio dobiti prirodni morski snijeg, i tako je prema njegovom saznanju, postao jedina osoba na planetu koja zna kako pokrenti taj proces. Metoda koju je razvio dovela je do realisti?ne mogu?nosti sekvestracije velikih koli?ina uglji?nog dioksida. To je jedini na?in poznat ?ovje?anstvu da premjesti CO2 iz biolo?kog u geolo?ki ciklus. To ide toliko daleko da, ako se morski snijeg s dna podvu?e pod tektonske plo?e, a ?to se doga?a, pod pritiskom i temperaturom ponovno mo?e nastati nafta. Tad je taj CO2 tamo gdje pripada, gdje je bio prije nego ?to smo ga mi izvukli van. Kad posadite ?umu, bambus, ?to god, ona je tamo 10, 20, 30 ili 200 godina. Ali kad po?ne trunuti, raspadati se, ?alje CO2 natrag, dakle, on ostaje u biolo?kom ciklusu. Jo? jedna ljepota i elegancija tog izuma je da, a to je profesor Pu?kari? napravio, u slojevima mora i oceana morski snijeg ne sudjeluje u ekolo?ko-prehrambenom lancu. On ima istu kiselinu, pH-faktor, i vrstu toksi?nosti kakve ima spu?va. Ribe, kao ?to ne brste spu?ve, ne jedu ni morski snijeg. Promjenom tlaka i temperature, toksi?nost se morskog snijega gubi pa se tad organizmi s dna mora njime mogu hraniti u koli?ini koja im treba. Toga na dnu mora ima vi?e nego li ga organizmi koji tamo ?ive konzumiraju, i ne?e se mnogo promijeniti ako na naslage natalo?enog morskog snijega padne jo? jedna naslaga.

Visoka je skrupuloznost tog geo engineering pristupa u svijetlu modeliranja koje je profesor proveo, a profesor je ina?e geolog i oceanograf koji se danas bavi pitanjima okoli?a. Radio je nekada u hrvatskom institutu za oceanografiju u Rovinju, odjelu Instituta Ru?er Bo?kovi?, me?utim odlu?io napustiti  znanost i oti?ao u akademiju, predaje na Rochester Institute of Technology, profesor je Environmental sciences. Zapravo je znanstvenik, ali su mu zasmetali koji puta problemati?ni eti?ki standardi kao ?to su la?iranje rezultata i podr?avanje ?tetnih projekata. Tako se prije dvadesetak godina sna?no protivio projektima ocean seedinga gdje se planiralo sekvestrirati uglji?ni dioksid pove?avaju?i oceansku biomasu poti?u?i rast vi?e vrsta planktona. Znao je da znanstvenici koji to predla?u znaju da je to ?tetno, ali su ulazili u to iz interesa. 

Sad je primio poziv za ne?to ?to je nama do prije par mjeseci izgledalo kao potpuni science fiction, naime, da s ovim projektom bude gost znanstvenik na brodu koji se zove kao i novi znanstveni projekt – Rev Ocean. Rije? je o norve?kom projektu koji je pokrenula bogata brodarska obitelj R?kke. Napravili su 183 i pol-metarski brod – jahtu, najmoderniji i najve?i istra?iva?ki brod na svijetu. Rev Ocean ima 6 znanstvenih prioriteta, mi imamo 4 od tih zadovoljena, a tu pripadaju segregacija uglji?nog dioksida, mikroplastika koju s te?kim metalima vretena morskog snijega skupljaju i sustav mjerenja kojim se ustanovljuje ?to ?e se to?no doga?ati u oceanima prije nego li po?nemo proizvoditi morski snijeg. Profesor je svjestan odre?enih gre?aka u oceanskom mjerenju CO2 koje zapravo diskvalificiraju sveukupne znanstvene podatke o CO2 u oceanima, po?ev?i od najbanalnijih stvari poput sondi koje su bile vu?ene horizontalno, a ne vertikalno ?to bi dalo druga?ije rezultate. Za precizno mjerenje trebamo proizvesti instrumente koji nisu jeftini. Trenutno radimo photosynthetron koji je u stanju ispravno spremiti uzorke u stanju u kojem su oni bili na to?no onoj dubini i lokaciji na kojoj su uzorkovani, i to u smislu podataka o svijetlu i temperaturi koji su tamo zabilje?eni, tako da se oni ne promijene do dolaska na povr?inu i potom do laboratorija. Od samog po?etka nas ?ele na brodu, ali pitanje je ho?emo li uspjeti dobiti novce da se opremimo potrebnim instrumentima, jer se radi o milijunima eura. Nama je bud?et 11-15 milijuna eura za znanstvenu fazu. Poku?avamo dobiti sredstva i izraditi instrumente kako bismo mogli isploviti u idu?ih dvije do tri godine.

Mi smo do sada imali dva breakthrougha, od kojih je poziv na Rev ocean najve?i. Prvi je bio kada je projekt GEA@275 predstavljen u filmu Ice on fire koji je Appian Way Productions (producentska ku?a Georgea i Leonarda DiCaprija) pro?le godine napravio u koprodukciji s HBO-om i kompanijom Tree Media, redateljice Leile Conners. Na?ao sam se pred vi?e od ?etiri godine s DiCaprijom za snimanja filma The Revenant. Za vrijeme sastanka na setu imao je svu kosu krvavu jer je snimao dodatne scene borbe s medvjedom. Njegov tata, koji je tako?er sudjelovao, je jako zabrinut zbog emisija metana, a ako mi uspje?no smanjimo stakleni?ki efekt, onda se i osloba?anje metana usporava. Tada su radili jedan film u kojem smo mi trebali biti, ali bez da su nama i?ta nisu rekli nismo u?li u film. Shvatili smo da su gurali da film izi?e prije onda?njih izbora u Americi pa nisu imali vremena niti provjeriti, niti predstaviti na? projekt. Ice on fire ve? je ?etvrti ili peti DiCaprijev ekolo?ki film. Ice on Fire je film u kojemu, umjesto da alarmiraju gledatelje s posljedicama globalnog zatopljenja kao u ranijim filmovima, nastoje ponuditi neke odgovore na pitanje ?to se mo?e napraviti kako bi se klimatska situacija pobolj?ala. Na?a ideja je jedna od pet, ?est ideja koje se spominju u filmu kao ne?to ?to bi moglo spasiti planet. To je bio prvi breakthrough. Ipak, biti u filmu odmah zna?i biti nedovoljno shva?en i pomalo odba?en od znanstvene zajednice. Sve su to neki balansi. Bili smo zadnjih mjeseci u Bergenu, u Norve?koj vi?e puta gdje odvojeno nudimo metode mjerenja raznih oceanskih fenomena njihovoj marikulturnoj industriji kako bismo se time financirali. Ondje gdje god se okrenete, na?ete nekoga tko se bavi onim ?to vama treba u oceanografiji. Profesor Pu?kari? je i u Splitu i u oceanografskom ?asopisu Acta Adriatica objavljivao znanstvene radove. Cijela pri?a bazirana je na otkri?u koje je revolucionarno. Profesor je shvatio da ljudsko razumijevanje jednog od temeljnih procesa ?ivota na Zemlji nije potpuno i sada zna ne?to vi?e. Ako je u pravu, i to doka?e, mo?da bude kandidat za Nobelovu nagradu!

Projekt Brands for a better society, drugi je projekt u koji ste uklju?eni, a koji je usko vezan uz odr?ivi razvoj. Koji je cilj toga projekta i kako brendovi mogu doprinijeti ostvarenju ciljeva odr?ivoga razvoja?

To je jedna novost koja sa mnom opet i generacijski ima veze, s problemima koje izaziva potro?a?ki sustav, ekonomija zasnivana na potro?nji. Iako se dugo bavim brandovima, to nije moj originalni interes u pravu intelektualnog vlasni?tva kojim sam se po?eo baviti uslijed interesa za autorsko pravo. Sredinom devedesetih u Hrvatskoj je postalo potrebno urediti tr?i?te u smislu kopiranja brendova pa je bilo puno posla oko za?tite prava ?iga. Jako je zabavno raditi s brendovima, tu je mnogo semanti?kih i semioti?kih elemenata jer su brendovi ozna?itelji neke vrste. Radi se i o govoru, kao ?to je i umjetnost govor – metajezik – kojim se mogu izre?i neke istine koje obi?nim jezikom ne uspijevamo re?i. Brendovi su neosporno dio na?e civilizacije, koja je, izme?u ostalih stvari, obilje?ena brendovima pa je to nesumnjivo zna?ajna tema. Usprkos tome prisustvu, mo?emo primijetiti da su potro?a?i zapravo ograni?eno pismeni u jeziku brendova. Mnogi razumiju poruku, ali ne razumiju za?to i kako je ona konstruirana, ?esto ne znaju gramatiku toga govora. S vremenom, sve vi?e nas sve bolje razumijemo taj jezik, s obzirom na to da su brendovi sveprisutni. Svejedno, i nakon 200, 300 godina koliko imamo moderno intelektualno vlasni?tvo, i dalje na?a dru?tva imaju problem razumijevanja nematerijalne imovine. Na primjer, kod brendova vrlo mali broj ljudi razumije da pravo ?iga ne ?titi znak nego da ?titi ekonomsku vrijednost percepcije tog znaka u o?ima potro?a?a. Niti na?i sudovi ?esto to ne razumiju. Na?a dru?tva su tu kao djeca koja jo? ne znaju govoriti. Nevjerojatan je raskorak izme?u op?eg dru?tvenog razvoja i individualnih interpretacija toga ?to se stvarno doga?a. Zbog rasta intuitivnog razumijevanja, jer su brendovi svugdje oko nas, javljaju se pomaci u zrelosti percepcije brendova.

Jedna od pojava koja mene intrigira, a koja je za nositelje brendova zabrinjavaju?a, jest ta da dio potro?a?a kao da po?inje smatrati da nije potrebno komunicirati o proizvodima i uslugama koje se nude putem brendova, a to je obrnuto od smjera kojim smo do sada i?li. To se prvo pojavilo s house brands, private brands, gdje su odjednom proizvo?a?i stavljali ime trgova?kog lanca umjesto onoga tko proizvodi, ali je pravi zamah uzelo s ekolo?kim proizvodima nove generacije. Puno je elemenata toga pomaka koji sam godinama pratio, a s vremenom sam do?ivio da moja opa?anja kolege sve vi?e slu?aju. 2017. dobio sam priliku biti co-chair konferenciji o autenti?nosti brendova u Berlinu ?ije su komponente bile korporativna dru?tvena odgovornost, odr?ivost i integritet. Odjednom se po?elo o tome govoriti i to prou?avati. Brzo se uspostavio konsenzus oko toga ho?emo li mi koristiti brendove na ovaj na?in i moraju li brendovi sami promijeniti svoj tradicionalni sadr?aj i pristup. Vlasnici brendova su shvatili da ekonomsku vrijednost svojih brendova, goodwill, u percepciji potro?a?a mogu sa?uvati samo ako ?uvaju eti?ke i ekolo?ke komponente. Kupci tra?e dokaze da brendovi ne?to po tom pitanju poduzimaju. INTA, International Trademark Association, najve?a udruga za intelektualno vlasni?tvo na svijetu, a jedna od dvije najstarije, ima godi?nje sastanke od deset tisu?a ljudi, jedna je od organizacija koje predvode taj smjer, kao i ECTA, europska organizacija za ?igove. Dok smo se mi, profesionalci na podru?ju za?tite prava intelektualnog vlasni?tva do prije par godina bavili pravnim elementima za?tite, odjednom je to postalo sekundarno, a brend je, koji je ?iri pojam od ?iga, trademarka, postao je dominantni predmet za?tite, tako da se ?ak i pravnici vi?e ne bave samo ?igom nego i elementima brenda. Tu je Brands for a better society na?ao svoje mjesto kao nova inicijativa. ?lanovi INTA-e razumiju brendove, imaju ogromna znanja o tome ?to izdvojiti kao predmet prou?avanja i za?tite. Paradoksalno, prije nekih pet godina GAP je utvrdio da svoje proizvode prodaju bolje kada skinu brend s kapa ili hudica. Vlasnici brendova su toliko fokusirani na prodaju da koji puta zanemaruju ovaj dru?tveni element, ne pitaju se dubinski za?to i ?to se doga?a. Tu im mi mo?emo pomo?i, tu je Brands for better society va?an. Jedna stvar koju mi interno raspravljamo jest i sama odgovornost za kori?tenje brenda. Na primjer, ako je neka industrija, kao duhanska, svjesno izlagala svoje potro?a?e zdravstvenom riziku pove?avaju?i ga kori?tenjem brenda, onda iza toga treba biti neka odgovornost koje je izostala. INTA je organizacija nositelja, vlasnika ?igova, a ne nas odvjetnika, tako da je koji puta, kada odgovornost za kori?tenje brenda sa sobom mo?e donijeti veliku financijsku izlo?enost, vrlo te?ko pokrenuti dubinske rasprave. To su vrlo ozbiljne diskusije koje poku?avaju na?e civilizacijske nekonzistentnosti dovesti u red. 

Kako se Vi kao pojedinac, u svojoj svakodnevnoj okolini, ?borite“ s ostvarivanjem ciljeva odr?ivoga razvoja (poput rodne ravnopravnosti pri zapo?ljavanju i pla?ama, recikliranja i odvajanja otpada, ravnopravnog pristupa informacijama)? 

To je prili?no velika borba, posebno u uvjetima liberalne erozije kojoj nisam o?ekivao da ?u svjedo?iti tijekom ?ivota. Ta je erozija liberalnih vrijednosti zapravo posljedica i rata u Hrvatskoj i ?ega sve ne na globalnoj razini. A dijelom su mnoge tegobe modernog ?ivota koji ljudi osje?aju uvjetovane upravo promjenama. ?ivimo u takvom svijetu punom promjena koje nemaju presedana, toliko promjena odjednom nikad nije bilo u povijesti ?ovje?anstva. Kad sam ja krenuo o osnovnu ?kolu tijekom ?ljeta ljubavi“ ’67. godine, na planetu je bilo 3 i pol milijarde ljudi. Sad je skoro 8! Nikad se u povijesti nije dogodilo da se stanovni?tvo udvostru?ilo tijekom ?ivota jedne generacije. Zbog takvih promjena bez presedana ljudi se potpuno gube i tra?e neka upori?ta, pa se dogodi rast religioznosti, rast ?elje za diktaturama, svega ?to obe?ava nekakvu ?vrsto?u i upori?te. U takvim uvjetima se u povijesti ?esto dogodio i rat. ?ivimo u jednom dobu koje je puno unutra?njih proturje?nosti, imamo najve?i broj obrazovanih ljudi u povijesti ?ovje?anstva, a imamo jednake srednjovjekovne strahove i paranoje kao kad je broj obrazovanih bio puno ni?i. U svemu tome svi smo mi kao pojedinci stalno suo?eni s nekakvim izazovima, od rodne neravnopravnosti pa nadalje. Nepoznavanje mehanizama tolerancije i volje za prihva?anjem i za?titom manjina veliki je hendikep u trenucima kada upravo takvi stavovi mogu olak?ati usvajanje novih dru?tvenih modela. Po pitanjima okoli?a, mi sad, konkretno, imamo veliki problem sa sje?om ?uma. Apsurdna je ta koli?ina sje?e ?uma u Hrvatskoj, posvuda, po Bilogori, Sljemenu. A i kod nas koji volimo boraviti u prirodi uvijek imate prisutnu dilemu koliko svojim prisustvom ?kodite toj prirodi. Volim biti u prirodi i ?etati, ali recimo, do tamo idem autom jer nemam vremena za i?i potpuno pje?ice. Pri tome se nadam da kad idem autom u prirodu odr?avam neku ravnote?u jer ina?e ?esto hodam i kre?em se bez automobila. I s otpadom je isto, otpad sam odvajao puno prije nego ?to je postalo moderno i obavezno, mo?da zato jer sam ?ivio u zemljama u kojima je odvajanje zapo?elo mnogo ranije. ?to se ti?e rodne ravnopravnosti, tu sam imao vi?e sre?e i uspjeha i u radnoj sredini koju sam utemeljio oduvijek sam imao vi?e ?enskih osoba od mu?kih. Uvijek smo zapo?ljavali strance i strankinje te manjine.

Vi ste, po profesionalnoj vokaciji, odvjetnik. Kako ste i za?to razvili poseban interes za intelektualno vlasni?tvo kao podru?je Va?eg osnovnog djelovanja? 

Ja sam u intelektualno vlasni?tvo u?ao interesom za autorska prava. Meni je ljudska kreativnost, na?in izra?avanja koji je ljudima svojstven kroz umjetnost, bio prvenstveni razlog interesa za intelektualno vlasni?tvo. Makar, mene zanima i tehnologija pa sam se bavio i patentima, a to je isto zabavno. Imao sam sre?u da sam se uglavnom bavio onim ?to mi je bilo zabavno u ?ivotu.

U jednom intervjuu izjavili ste da je komunikacija rje?enje konflikata, a da je svaki konflikt svojevrsni problem. Kako svaki pojedinac mo?e raditi na komunikaciji i nenasilnom rje?avanju problema, izbjegavaju?i i verbalno nasilje ili pasivnu agresiju?

Ja tu stavljam naglasak na ?kolu. ?kola bi, po?ev?i od vrti?a i osnovne ?kole, trebala nau?iti mlade ljude slu?ati – aktivno slu?ati. Me?u svim komunikacijskim tehnikama upravo je aktivno slu?anje najmo?nije. Ljudi ?esto ni sebe ne slu?aju i ne razumiju, a kamoli da slu?aju i razumiju druge. Isto tako ljudi nisu svjesni da je jedan od rijetkih na?ina izgradnje u ?uvanja vlastitog autoriteta u me?uljudskim odnosima upravo slu?anje. Mi slu?amo, ali ne ?ujemo. Znanstvenici sa harvardskog projekta o pregovorima otkrili su da su ljudi spremni priznati autoritet samo onome tko je u stanju saslu?ati ih. Potrebno je posvetiti se slu?anju sugovornika i razumjeti ga kako bi se mogla ostvariti kvalitetna komunikacija. U?enicima treba prenijeti konkretna znanja kako aktivno slu?ati i kako komunicirati, kako bi u svim ?ivotnim situacijama postali spremni izbje?i konflikt. Treba nau?iti drugu stranu aktivno slu?ati i razumjeti. Mnoge druge komunikacijske tehnike, kao zrcaljenje, parafraziranje, empatijsko slu?anje valja nau?iti, ili jo? bolje njegovati, jer kao djeca mnoge od tih vje?tina imamo samo da bismo ih odrastanjem zapustili.

Kako shva?ate i primjenjujete ulogu medijacije u razvoju komunikacijskih vje?tina?

Tome danas dosta prostora posve?ujem na dru?tvenim mre?ama. Mislim da je va?no vidljivost toga problema stalno odr?avati i grozne posljedice odsustva tih vje?tina razotkrivati. Nemogu?nost kontrole komunikacije u koje su uklju?eni kod ljudi izaziva odbojnost prema vlastitoj stvarnosti. Kada u?inite ljudima vidljivim to ?to sami rade, jer ljudi naj?e??e ne vide ?to rade dok im netko drugi to ne predo?i, mnogi ?e se zapitati nad reakcijama koje njihov govor ostavlja. Ina?e, nedostatak dijaloga je jedan veliki problem dana?njeg dru?tva, u Hrvatskoj mo?da i ve?i nego drugdje. Mi ne znamo voditi dijalog na tolerantan na?in, ne znamo u?ivati u razlici mi?ljenja koja je zapravo prirodna. Zato se i ka?e: ?Kad dvoje ima isto mi?ljenje, jedan je suvi?an.“ Mi kao dru?tvo kao da nismo u stanju sebi to bogatstvo priu?titi i poticati razliku u mi?ljenju i prihva?ati drugoga sa razlikama, bez da to osje?amo kao napad. Paradoksalno, ali na? mozak ima problema razlu?iti razliku u mi?ljenju od fizi?ke prijetnje. Napada li vas medvjed ili vas netko ?eli ?eki?em zveknuti, mozak ?e razliku u mi?ljenju interpretirati kao istu vrstu opasnosti. Veliki je problem da mi te evolucijske neadekvatnosti nismo svjesni, pa posljedi?no nismo svjesni niti ugode koju ?ovjek osje?a kad mo?e prihvatiti ne?ije razli?ito mi?ljenje tako se time obogati. Jer moderna kompleksna dru?tva shva?aju da ?to je vi?e mi?ljenja uzeto u obzir, to je vrjedniji ishod procesa odlu?ivanja. Mene, koji se prvenstveno bavim dru?tvenim aspektom zajednica, a ne nu?no ekolo?kim aspektom odr?ivoga razvoja, to osobito zanima.

Gospodine Vukmir, hvala Vam na razgovoru i svemu ?to ?inite za na? planet. U?enici i djelatnici PPG-a ?ele Vam svako dobro u daljnjem radu!

Nema na ?emu, hvala vama, i u dobu u kojem se svi zahvaljujem medicinskom osoblju na tome ?to ?ine za nas kao dru?tvo i kako se brinu za pojedince koji su bolesni, ja ?elim izraziti osobitu zahvalnost i djelatnicima u obrazovanju koji ogromnu odgovornost da stvore bolje pojedince ostvare uspje?no u ote?anim uvjetima i pripreme ?ake za ?ivot u dru?tvima koja se mijenjaju vi?e nego li je to ikada ranije bio slu?aj.